Čuva stari zanat i razbija predrasude

Nevenka Pljevaljčić, jedini obućar u Foči

Odavno je poznato da cipela glavu čuva, a već dvije decenije fočanske cipele čuva i popravlja Nevenka Pljevaljčić. Od prošlog ljeta jedini je obućar u Foči i jedan od rijetkih na široj regiji. Zanat je ispekla od svog kolege Čedomira Burila, sa kojim je radila u fabrici obuće „Foleda“ i sa kojim je, do prije pet godina, imala zajedničku radnju. Mušterije su u početku bile nepovjerljive prema nježnim ženskim rukama, ali ih je Nevenka kvalitetnim radom brzo pridobila.

„ Kad smo tek počeli da radimo, mušterije, naravno, nisu navikle da žena radi i niko nije u meni gledao nekog majstora. Kad dođu na vrata i ja kažem dobar dan, izvolite, oni gledaju kroz mene, negdje iza, gdje je majstor. A kada ja kažem da sam majstor, oni se nasmiju i samo što ne kažu, pa ajde eto, evo ti obuću, pa da vidimo kakav si to ti majstor. Ali sada je drugačije“, kaže Nevenka i kroz šalu dodaje da su mušterije sada i prinuđene da njoj donose obuću, jer nemaju kome drugom.

Mada je ovaj zanat ugrožen poplavom jeftine i nekvalitetne obuće, koja se ne isplati popravljati, posla uvijek ima dovoljno da se prehrani porodica, priča Nevenka. I ovdje bi mogla da važi poslovica da niko nije toliko bogat da kupuje jeftine stvari, pa ona savjetuje da je uvijek isplativije uzeti kvalitetnu obuću, koju je lakše održavati i koja traje dosta duže od pijačne i kineske robe.

„ Na kinesku obuću ja ne mogu ni jedan dan da garantujem moju popravku i ja to svakoj mušteriji naglasim. Kad je kvalitetna cipela, možete je popravljati deset puta, popravi se, ispolira i dobijete maltene novu, ne novu, ali dobru cipelu. Sada prodavnice daju i na rate, ne mora to biti zadnji model koji je izašao, samo da je cipela kožna sa gumenim đonom. Narod još griješi što kupuje cipele sa kožnim đonom, jer one nisu za kišu“, savjetuje Nevenka.
I svog supruga, koji je dugo bez posla, naučila je obućarskom zanatu, pa joj po potrebi priskoči u pomoć.

Osim Fočaka, kod nje obuću donose i mušterije iz okolnih opština u kojima se ovaj zanat ugasio. Problem je, ističe, što mladi nisu zainteresovani, ne samo za ovaj, već za bilo koji zanat. „Meni nikad još niko nije došao na vrata da kaže; e ja želim da se bavim tim zanatom, da li možete da me obučite, do sada. Možda vi budete razlog pa dođu da pitaju“, kazuje nam jedini obućar u Foči.

Nevenka krivi i državu i opštinu što ne čine ništa da bi spasili stare zanate. Umjesto da, kaže, podsticajima stimulišu ovakva zanimanja, čine suprotno i na zanatlijama treniraju strogoću. Tako je nedavno, zbog nedovoljnog broja izdatih računa morala da plati kaznu od 500 maraka, što je, tvrdi, mnogo rigoroznije u odnosu na druge djelatnosti sa većim prometom u kojima ova kazna iznosi 300 maraka.

„ Za mene to nije normalno. Mislim da najniže kazne moraju da budu za zanatlije, jer koliko može da zaradi jedan krojač, obućar, frizer. Tako da mislim da nisu ni stimulisani zanati“. Dosta starih zanata, po kojima je fočanska Prijeka čaršija bila čuvena, već je nestalo.

Obućarski bi se, ipak, mogao izboriti sa civilizacijskim napretkom iz jednostavnog razloga- dok ima obuće, biće i potrebe da se ona popravlja. Nevenka je zahvaljujući ovom poslu, kojim prehranjuje porodicu, odškolovala jednog, a školuje i drugog studenta. Poručuje da se od popravljanja obuće ne može obogatiti, ali da se može pristojno živjeti.
Izvor: Radio Foča

Cijene popravke

Krpljenje obuće kod Nevenke, u zavisnosti od stepena oštećenja, košta od dvije do osam maraka. Prekrivanje čitavog đona- pendžiranje je 12 maraka, a zamjena platna ili kože na patikama je od 15 do 20 KM.

Stari zanati

O mnogim zanatima iz fočanske Prijeke čaršije, koje su vrijeme i industrijalizacija „pregazili“, ostale su samo legende, poput priča o čuvenim bičakčijama (nožarima), ćurčijama (kožarima), kujundžijama (ukrašavanje nakita). Nevenka je jedini fočanski obućar, ali se njeni sugrađani nadaju da nije i posljednji.