Rukotvorine

Udruženje građana „Ženski interaktivni ruralni centar“ Istočno Sarajevo

O ručno rađenom priglavku sarajevsko-romanijske regije, inicijativi za uvrštavanje na listu nematerijalne baštine UNESKO-a

Tradicija, običaji, rukotvorine i stari zanati predstavljaju značajan potencijal za razvoj u kontekstu oživljavanja, očuvanja, zaštite i promocije tradicionalnih vrijednosti za koje je Republika Srpska odavno prepoznata. U Republici Srpskoj, vunena odjeća je bila dominantna kroz istoriju, a pletenje je bilo nezaobilazno tradicionalno zanatstvo svake žene.

Tokom zimskog perioda žene su imale dovoljno vremena za rukotvorine, pa su obično organizovale „prelo“ – okupljale se kako bi pomogle jedna drugoj u obradi vune i družile se, svirale i plesale – što je imalo poseban značaj u njihovom životu. Pleteni elementi su uobičajan dio tradicionalne narodne odjeće, ali ručno pletene čarape zvane PRIGLAVAK napravljene od prirodne vune jedan su od rijetkih predmeta koji su se do danas zadržali u upotrebi.

U  Republici Srpskoj još uvijek postoji pletenje čarapa, ali način pletenja čarapa – PRIGLAVAKA nije dovoljno kulturno i istorijski vrednovan i korišten u promotivne i turističke svrhe, a broj žena koje obrađuju vunenu i pletenu autentičnu rukotvorinu PRIGLAVAK se smanjuje. Neadekvatna prezentacija i promocija, kao i sve manje interesa mlađih generacija, stavili su nematerijalno kulturno nasljeđe na društvene margine u posljednjih nekoliko godina. Održavanje žive kulturne baštine bilo gdje u svijetu dovodi do osjećaja identiteta, kontinuiteta i specijalnosti, posebno kada je riječ o ruralnim sredinama naše zemlje gdje su žene još uvijek u podređenom položaju, a fizički rad je značajan izvor prihoda.

Osnovni cilj uvrštavanja priglavka na listu nematerijalne baštine UNESKO-a jeste da doprinese jačanju kulturnog identiteta kroz očuvanje, valorizaciju i promociju tradicije i nematerijalne kulturne baštine, koja se prenosi iz generacije na generaciju, čuvana vremenom. Osjećaj identiteta, kontinuitet i posebnost stvara se održavanjem žive kulturne baštine kroz kreativnost, znanje, vještinu i duh ljudi koji ga stvaraju.

Sve ključne zainteresovane strane – žene iz ruralnih područja i udruženja žena, lokalne vlasti, obrazovne i kulturne institucije, turističke organizacije, sektorske agencije, mala i srednja preduzeća – trebali bi da izraze spremnost i interes da doprinesu akciji za dobrobit i koristi šire zajednice: žene na selu će imati priliku da povećaju zapošljivost i poboljšaju psihološki i socijalni aspekt života; lokalne vlasti, obrazovne i kulturne institucije i turističke organizacije imaju interes da sačuvaju i promovišu kulturnu baštinu jer će povećati vidljivost lokalne zajednice i privući više turista u Republici Srpskoj kroz prezentovanje održivih tradicionalnih vrijednosti sarajevsko-romanijske regije.