Netaknuta priroda izvor uspješnog posla

Biti priznati „zaštitni znak“ u današnje vrijeme nije nimalo lako. Pčelarskom centru „Batinić“ to je ipak uspjelo. Svoje proizvode plasiraju na regionalno i evropsko tržište, a u posljednje vrijeme nema kontinenta na svijetu na kojem se nije našlo bar nekoliko prirodnih preparata pomenutog centra, zahvaljujući kojima se za Sokolac i Romaniju nadaleko pročulo.
Put do ovakvog uspjeha, za Pčelarski centar „Batinić“, nije bio kratak, ni jednostavan, a sve je počelo daleke 1991. godine.
– Od supruginog oca, naslijedili smo pčele i, isključivo iz hobija i za lične potrebe, počeli se baviti proizvodnjom preparata na bazi meda i biljaka. U početku smo proizvode poklanjali rodbini, kumovima, prijateljima i komšijama, ne sluteći da ćemo ih toliko unaprijediti. Za kratko vrijeme dobili smo povratnu informaciju od korisnika i pozitivan glas o nama se proširio. Možemo reći da su kupci bili dirigenti naše proizvodnje – kazao je Dragan Batinić, koji čvrsto vjeruje da je odskočnu dasku u ovom poslu predstavljalo često učešće na sajmovima širom bivše Jugoslavije.
– Sajmovi predstavljaju mjesta za sretanje novih klijenata, širenje poznanstava i razmjenu iskustava sa ljudima iz raznih struka – doktorima, farmaceutima, predavačima. To je prilika da čujemo pozitivne, pa i negativne komentare od korisnika naših proizvoda, što je takođe dobro. Sve savjete rado prihvatamo, zato smo stigli tu gdje jesmo – smatra on.
Oduvijek gajio ljubav prema prirodi.
Iako je naš sagovornik po zanimanju geometar, za kratko vrijeme je svu energiju usmjerio u proizvodnju meda i biljaka, što mu nije teško padalo, jer je, kako kaže, oduvijek gajio ljubav prema prirodi.
– Moji korijeni su iz Hercegovine, a tamo je navika da se tokom ljeta beru razne biljke. Pokojna majka je sakupljala nekoliko desetina vrsta biljaka, od kojih se prave čajevi. Te navike sam vrlo rano usvojio. Još prije nego sam se počeo baviti ovim privatnim poslom, kupovao sam literaturu o biljkama i ljekovitim travama – otkrio je Batinić, i dodao da tu praksu ne želi da mijenja.
U svojoj struci radio je dvadeset pet godina, a potom napustio posao kako bi se usmjerio na proširenje proizvodnje. Bezuslovnu podršku u tim odlukama dobio je od porodice.
– Kao geometar radio sam prvo u jednom malom mjestu Odžak, u Posavini, a od 1985. godine u Upravi za geodetske i imovinske pravne poslove u Sokocu. Godine 2007. stavio sam tačku na to radno mjesto i okrenuo se privatnom poslu. Najveća podrška tokom svih ovih godina mi je supruga Milanka, koja mi je ujedno i stručni saradnik, jer je po zanimnju diplomirani inženjer tehnologije. Kćerka Draženka je magistar farmacije i svojim znanjem znatno je uticala na proširenje palete kozmetike. Možemo reći da porodični posao odlično funkcioniše sa sinom Draženom i snahom Goranom. Trogodišnji unuk redovno sa mnom obilazi plantaže i košnice a najveću snagu mi i daju unučad. Imamo oko stotinu košnica i nekoliko parcela na kojima plantažno uzgajamo ljekovito bilje. Za održavanje treba dosta energije, ali zajedno sve postižemo – kaže naš sagovornik, koji je neumoran kada je riječ o novim izazovima.
Zvaničnici Evropske unije i rukovodstvo opštine Sokolac u posjeti PC „Batinić“ (27.april 2018.godine)
– Trenutno imamo preko sedamdeset proizvoda, ali radimo i po narudžbi, tako da uvijek stvaramo nešto novo. Nedavno smo izvršili preregistraciju Centra, uskladili standarde sa svjetskim tržištima, kako bismo mogli vršiti uvoz i izvoz proizvoda. Do sada su naši preparati stigli u sve zemlje regiona, Evrope, Afrike, a nedavno smo potpisali ugovor sa arapskim zemljama. Njihovi narodi moraju koristiti jaču zaštitu od sunca nego mi, jer im je koža osjetljivija. Nakon ispitivanja oduševili su se našim preparatima, pogotovo cijenom, jer su do sada uvozili mnogo skuplja biljna ulja iz drugih država – otkrio je Batinić.

Pored pozitivne povratne reakcije od strane kupaca, posebno ga srećnim čini što se za netaknutu prirodu Romanije čuje na kraju svijeta, ali ga tišti što stanovnici ovog podneblja ne vrednuju i ne koriste dovoljno ljepotu koja nas okružuje.
– Često srećem nekadašnje radnike Psihijatrijske i Vojne bolnice, kao i vojna lica, dakle one koji su radili u Sokocu. Volim slušati njihove priče o gostoprimstvu naših ljudi. Kažu mi oni, koji su služili vojsku na Romaniji, da su ih ovdašnji domaćini često obilazili, donosili domaći kajmak, mlijeko, rakiju. Kada u Novom Sadu ili Podgorici čujem da ljudi sa toliko ljubavi pričaju o planinskom vazduhu i prirodi Sokoca, srce mi je prepuno. Naši proizvodi dobijaju na vrijednosti iz razloga što se za Jova Mijatovića, čuvenog travara sa Romanije, svugdje znalo i veliko mu hvala za to. Nažalost, mi ovdje ne cijenimo prirodu. Trebalo bi unaprijediti turizam, proširiti smještajne kapacitete. Ljudi su se nasitili gradova i buke, teže onom pravom odmoru za dušu i tijelo – ocijenio je ovaj zaljubljenik u prirodu.
Dragan Batinić iz ličnog iskustva poznaje težinu uspjeha. Kaže da je kriza u državi neospornai da je teško zarađivati od lične proizvodnje na selu, ali vjeruje da bi se, uz malo napora i organizacije, tim ljudima moglo pomoći.
– Upoznavajući stručnjake i obične ljude, shvatio sam da je danas, možda više nego ikada, velika potražnja za domaćim, neprskanim proizvodima. Mi ih imamo u izobilju. Kada bismo imali neke sabirne centre, na privlačnoj lokaciji, gdje bi stanovnici sa sela mogli plasirati svoje proizvode, to bi im bila neizmjerna podrška. Ljudi koji žive u gradovima i vode brz tempo života, nemaju vremena da se okreću selu. Upravo u tim centrima mogli bi naći prave domaće mliječne, suhomesnate proizvode i neprskano voće i povrće. Moramo se probuditi. Ne treba se osvrtati na tuđe priče i sputavanja, već imati cilj u životu. Uzmite za primjer koliku konkurenciju ima naš Centar u regionu, pa smo opet, dugogodišnjim kvalitetom, postali prepoznatljivi. Naš korisnik je jedan hirurg koji radi u Njemačkoj, a porijeklom je iz Goražda. Svake godine, kada dolazi na godišnji odmor, kupi veliki broj proizvoda i svojim pacijentima dijeli, pomažući im u liječenju – dodao je.
Ovo nije jedina priča koju porodica Batinić pamti. Kažu da bi mogli čitavu knjigu napisati o iskustvima bolesnih, kojima su pomogli svojim proizvodima.
– Ništa nije isključeno. Ako jednog dana budemo imali vremena, lijepo bi bilo da takve priče ostanu zapisane na stranicama neke knjige. Vrijedilo bi zapisati i šta smo sve otkrili radeći ovaj posao. Na neka dejstva biljaka nismo naišli ni u jednoj literaturi. Šteta bi bilo sakriti te informacije od očiju javnosti i sačuvati samo za nas– tvrdi on.
Gost naše rubrike „Lica Romanije“ Dragan Batinić rođen je 14. marta 1962. godine u selu Džimrije, između Han Pijeska i Sokoca. Njegovi otac i majka su iz Hercegovine stigli na ove prostore, a poštovanje prema biljkama prenijeli su na svoju djecu. Tako je Dragan sa sestrom još kao dijete počeo upoznavati čudesna svojstva prirode. Sakupljali su gljive, smrekovu bobu, jagode i još mnogo toga, u početku da bi pomogli roditeljima, a kasnije platili troškove za školovanje. Iskustvo da se rad i trud isplati, on danas prenosi na djecu i unučad, koji će ponosno naslijediti porodični posao.
Pčelarski centar „Batinić“ dobitnik je niza nagrada i priznanja, koja predstavljaju svjedočanstvo dugogodišnjeg puta do uspjeha. Zlatnu povelju opštine Sokolac, koja im je i najdraže priznanje, zasluženo su dobili 2016. godine.

Izvor: Opština Sokolac