Srbac: Tradicija poslovanja duga 40 godina

Na sastanku privrednika banjalučke regije koji se održava krajem svake poslovne godine, predsjednik Privredne komore Banja Luka Goran Račić uručio je vlasniku firme „Plasteks“ iz Srpca, Vojinu Kusiću, plaketu za tradiciju poslovanja dugu 40 godina.
Vojin kaže da je zahvalan što Privredna komora praktikuje dodjelu ovakvih priznanja jer se danas više piše o politici i crnoj hronici nego o proizvodnim djelatnostima koje život znače.
„Primajući ovo priznanje kroz glavu su mi prošli počeci u samostalnoj zanatskoj radnji, preko mukotrpne nabavke skoro 100 mašina, obuke i zapošljavanja radnika, problema da održim proizvodnju u toku proteklog rata, pa sve do obilježavnja četiri decenije rada u krugu porodice, radnika i prijatelja“, kaže 70-godišnji Vojin.
Dodaje da je sklonost za zanatsvo naslijedio od svog oca i djeda koji su se osim zemljoradnje bavili i drvopreradom.
Znanje i stečeno iskustvo, sa suprugom Ljubicom, prenosio je na svoje kćerke Snežanu koja sada ima porodičnu firmu za plastičnu proivodnju u Inđiji, Nataliju koja je u saradnji sa italijanskim partnerom u Srpcu otvorila firmu za proizvodnju papirne galanterije i sina Vitomira, diplomiranog inženjera elektonike, koji je preuzeo pogon u Srpcu gdje se na veliko proizvode plastična crijeva za vodovode, polaganje optičkih kablova za elektro i ptt sisteme, cijevi za podno i zidno grijanje, roletne i papirne eko-čaše i šolje po najsavremenijoj kineskoj tehnologiji.
„Ponosan sam na svoju djecu koja su me poslušala, zavoljela proizvodnju u ranoj mladosti, a proizvodnja je takav izazov sličan zarazi koje se ne možeš lako riješiti. Po mom nagovoru, sve tri firme digle su kredite koji i nisu baš potrebni ali ja želim da ih krediti stalno opominju, kao kamenčić u cipeli koji stalno žulja, da se ne uljuljkaju kada je dobro i ne zapostave proizvodnju“, kaže Vojin.
U poslovanju firme „Plasteks“ tokom četiri decenije bilo je zlatnih godina, kao naprimjer 1999. i 2000. kada je na poslu radilo 40 radnika, a godišnja proizvodnja iznosila oko 5 miliona KM. Sada je u njegovom pogonu u Srpcu zaposleno 10 radnika, a obim proizvodnje pao je pet puta. Kako kaže, to je posljedica nekontrolisanog uvoza svega i svačega kao i odlazak stručnih visokokvalifikovanih radnika u Evropsku uniju za daleko veću platu.
„Imam podatak da se na najbližem carinskom prelazu dnevno obradi i po 300 carinskih deklaracija od čega se 250 odnosi na uvoz, a samo 50 na izvoz, a ja mislim da bi odnos morao biti bar 1:1“, kaže Vojin prisjećajući se da je opština Srbac prije najnovijeg rata imala oko 300 malih preduzeća i čak 600 autoprevoznika i da ako želimo spasiti privredu, država mora dati takve podsticaje za proširenje proizvodnje i zapošljavanje novih radnika kako ne bi ostali bez radnika na CNC i sličnim mašinama.
Vojin je poznat i kao inovator a jedan od njegovih izuma je izgradnja rotirajuće kuće na svom imanju sa pogledom na Savu i Slavoniju. Kuća se okreće na 12 valjaka nosivosti od po pet tona postavljenih na šestougaonom temelju i prava je atrakcija za znatiželjnike jer, po njegovim riječima, ovakve kuće nema na prostoru BiH, a možda i bivše Jugoslavije.
Projekat je sam osmislio u svojoj glavi po uzoru na okretanje lokomotiva i vagona na kružnoj plaformi ranžirane željezničke stanice u Beogradu. Kuća je dimenzija 8X8 metara sa dvosobnim stanom u prizemlju i jednosobnim u potkrovlju. Okretanje se vrši pomoću snažnog elektromora, a brzina se podešava tako da se kuća lagano može okrenuti za 24 časa, a može i ubrzano za dva i po minuta, kao ringišpil.
Iako je imao tri operacije na srcu, Vojin se i dalje ne predaje. Fizički rad je, kako kaže, značajno smanjio, ali i dalje pruža potrebne savjete i instrukcije sinu i kćerkama koji su mu podarili šestoro unučadi i koji su njegova najveća sreća.

Izvor: Opština Srbac